Na kraju 2005. godine, na nadomjesnom je liječenju bilo 3708 bolesnika. Većina ih je liječena hemodijalizom (73%), peritonejska dijaliza (CAPD ili APD) je primjenjivana u 7% bolesnika, a postotak transplantiranih je porastao na 20%. Prevalencija je dosegla 836 pmp (broj liječenih na milijun stanovnika). Izvještaj ERA-EDTA registra za 2005. još nije objavljen, pa se za sada možemo usporediti samo s prevalencijama nadomještanja bubrežne funkcije u Europi 2004. Prevalencija nadomještanja bubrežne funkcije bila je u Nizozemskoj 704 pmp, Danskoj 768 pmp, Švedskoj 801 pmp, Austriji 858 pmp, i u Sloveniji 869 pmp. Prevalencija NBF u Hrvatskoj slična je prevalencijama u razvijenim europskim državama.

---

Tokom 2005. godine, 637 bolesnika započelo je liječenje nadomještanjem bubrežne funkcije. Incidencija nadomještanja bubrežne funkcije (broj novih bolesnika tokom godine dana na milijun stanovnika) u 2005. godini iznosila je 144 pmp. I u pogledu incidencije Hrvatska je u razini razvijenih zemalja sjeverne, zapadne i srednje Europe.
Prema posljednjem izvješću ERA-EDTA registra za 2004. godinu, incidencija nadomještanja bubrežne funkcije bila je u Finskoj 94 pmp, u Nizozemskoj 105 pmp, u Švedskoj 122 pmp, u Sloveniji 127 pmp, u Danskoj 133 pmp, u Austriji 159 pmp i u Italiji 173 pmp.

---

Od 2000. godine, incidencija prvi put nije veća nego prethodne godine. Ukoliko se taj trend potvrdi i u sljedećim godinama moglo bi značiti da ulazimo u fazu stabilizacije priljeva, kakva je već zamijećena u nekim područjima s razvijenim NBF.

---

Medijan dobi bolesnika koji su započeli liječenje dijalizom 2005. godine bio je 66 godina. Po prvi je puta najviše novih bolesnika bilo u grupi 70-79 godina, trećina bolesnika započela je s dijalizom u osmoj dekadi života. Godine 2005. liječenje dijalizom započeo je jedan devedesettrogodišnjak.

---

Bolesnici koji započinju liječenje dijalizom sve su stariji. Svake je godine medijan dobi novih bolesnika veći barem za 1 godinu. Dobne krivulje novih bolesnika pomiču se sve više prema starijoj dobi, dok u mlađim dobnim skupinama nema značajnijih promjena.
Manja incidencija očevidno nije posljedica ograničenja u uključivanju bolesnika na dijalizu, jer bi tada bio smanjen prijem starijih osoba na NBF. Svjedoci smo otvaranja novih centara za dijalizu i povećanja kapaciteta dosadašnjih centara. Zaustavljen porast incidencije vjerojatno je posljedica ozbiljnije procjene dobrobiti liječenja dijalizom.

---

Šećerna bolest je s 30% i dalje vodeći uzrok zatajivanja bubrega. Dijabetička nefropatija postojano drži prvo mjesto među uzrocima renalne insuficijencije od početka praćenja HRNBF. Vaskularne bolesti bubrega (hipertenzivna nefropatija, ishemijska nefropatija, vaskulitisi) nalaze se na drugom mjestu od 2003. godine. Sistemske bolesti (dijabetes, hipertenzija, ateroskleroza) su uzrok renalne insuficijencije u gotovo polovine bolesnika koji započinju liječenje dijalizom. Glomerulonefritis s 15% je na trećem mjestu uzroka renalne insuficijencije u Hrvatskoj. Primarno bubrežne bolesti (glomerulonefritis, pijelonefritis, intersticijski nefritis, policistična bolest bubrega, endemska nefropatija) zajedno čine tek oko trećinu uzroka konačnog zatajenja bubrega.

---

Godine 2005. umrlo je 469 bolesnika na nadomjesnom liječenju, što čini ukupni mortalitet od 13%. Većina umrlih je bila liječena hemodijalizom i najveći mortalitet (16%) zabilježen je u ovoj grupi bolesnika. Zbog velikih razlika u osobinama bolesnika liječenih hemodijalizom, peritonejskom dijalizom i transplantacijom, usporedba mortaliteta na ovaj način nije od velike koristi. Značajno je zapaziti da je jedna bolesnica živjela 34 godine uz pomoć nadomještanja bubrežne funkcije (8 godina transplantacijom i 26 godina hemodijalizom).

---

Bolesnici liječeni hemodijalizom (HD), peritonejskom dijalizom (PD) i transplantacijom (TX) značajno se razlikuju prema dobi, što se vidi iz krivulja raspodjele prema dobi za pojedine metode liječenja i prema medijanu dobi (HD:PD:TX = 63:55:49 godina). Grupe se razlikuju prema učešću dijabetičara (HD:PD:TX = 19%:23%:7%) i prema učešću bolesnika s hipertenzivnom nefropatijom (HD:PD:TX = 16%:15%:3%).

---

Bez obzira na različit mortalitet u pojedinim grupama bolesnika, više od polovine smrti na svim oblicima liječenja uzrokovano je kardiovaskularnim bolestima. Nešto je veći postotak smrti uzrokovanih infekcijama na peritonejskoj dijalizi i smrti zbog malignih bolesti u transplantiranih bolesnika.

---

Od početka HRNBF 2000. godine, peritonejska dijaliza bilježi stalni postupni rast u apsolutnim brojkama i u udjelu u nadomještanju bubrežne funkcije. Godina 2005. završila je s 274 bolesnika na peritonejskoj dijalizi, što je činilo 7,2% bolesnika na nadomjesnom liječenju. Nakon 6 godina praćenja, moguće je analizirati rezultate liječenja peritonejskom dijalizom.

---

Za bolesnike u Hrvatskoj, peritonejska dijaliza nije kratkoročno rješenje. Nakon 5 godina je 68% preživjelih bolesnika je i nadalje na peritonejskoj dijalizi, a 32% ih je prešlo na hemodijalizu.

---

Petogodišnje preživljavanje bolesnika na peritonejskoj dijalizi je 64%, bez znakova pogoršanja nakon 3 godine. Preživljavanje na peritonejskoj dijalizi izgleda značajno bolje nego preživljavanje svih bolesnika na nadomještanju bubrežne funkcije u Izvještaju HRNBF za 2004 godinu (64% prema 52%).

---

Da bi se moglo točnije usporediti utjecaj načina dijalize na preživljavanje, izdvojili smo bolesnike koji su liječeni samo peritonejskom dijalizom (manje od 3 mjeseca hemodijalize prije peritonejske dijalize) i bolesnike liječene samo hemodijalizom od početka nadomještanja bubrežne funkcije. U grupi liječenih peritonejskom dijalizom bolesnici su mlađi, manje je dijabetičara, a više žena. Selekcija u većoj mjeri odražava stavove liječnika, a u manjoj mjeri izbor bolesnika.

---

Krivulje preživljavanja na peritonejskoj dijalizi i hemodijalizi značajno se razdvajaju od početka liječenja. Prednost peritonejske dijalize od 12 mjeseci do 60 mjeseci iznosi oko 17%, uz visoku statističku značajnost (Log rank test p<0.0001)
Rizik smrti veći je za 50% u bolesnika koji su započeli liječenje hemodijalizom u odnosu na liječene peritonejskom dijalizom nakon prilagođavanja za razlike u dobi, spolu, dijabetesu i hipertenzivnoj bubrežnoj bolesti: HR = 1.5 (95% CI 1.1-2.0).

---

Da li je prednost peritonejske dijalize jednaka za sve bolesnike? Da li se razlikuje prema dobi bolesnika? Usporedbom preživljavanja za mlađe i starije bolesnike, uočava se da je prednost peritonejske dijalize u mlađih od 60 godina veća i trajna. U bolesnika 60 godina i starijih, preživljavanje uz peritonejsku dijalizu je bolje, ali se prednost smanjuje nakon 3 godine dijalize. Razlike preživljavanja su za obje skupine statistički značajne (p<0.02)..

---

Da li je peritonejska dijaliza jednako pogodna za nedijabetičare i dijabetičare? Usporedbom preživljavanja za nedijabetičare i dijabetičare, uočava se da je prednost peritonejske dijalize u nedijabetičara veća, trajna i statistički značajna (p<0.0001). U dijabetičara je preživljavanje uz peritonejsku dijalizu nešto bolje, ali se prednost smanjuje nakon 3 godine dijalize, a kumulativna razlika je na granici statističke značajnosti (p=0.0516).

---

Da li dob ima utjecaja na razlike preživljavanja dijabetičara na peritonejskoj dijalizi i hemodijalizi? Prednost peritonejske dijalize za dijabetičare bez obzira na dob nije statistički značajna. Samo za dijabetičare stare 60 i više godina peritonejska dijaliza gubi prednost nad hemodijalizom, ali bez statističke značajnosti.

---

Šest godina HRNBF donosi značajne odgovore. Potvrđena je prednost peritonejske dijalize kao prve metode liječenja. Najveća je dobit započinjanja NBF s peritonejskom dijalizom u mlađih i nedijabetičara.

---

HRNBF bilježi sve transplantacije bubrega u bolesnika trajno nastanjenih u Hrvatskoj, bez obzira da li su transplantirani u Hrvatskoj ili inozemstvu.
Godine 2005., 99 osoba je dobilo transplantat bubrega. Osamdeset devet bubrega potjecalo je od umrlih osoba, a 10 ih je bilo od živih srodnih (9) i nesrodnih (1) osoba. U 11 slučajeva uz bubreg je transplantiran i drugi organ (7 puta bubreg+gušterača, 2 puta bubreg+jetra).

---

Tokom 2005. godine kod 27 osoba je došlo do odbacivanja transplantata bubrega, 6 od njih je transplantirano 2005. Dvadesetjedan bolesnik je umro s funkcionirajućim transplantatom, četvero transplantiranih 2005. Na kraju 2005.godine bilo je 738 bolesnika s funkcionirajućim transplantatom bubrega, što čini 20% od ukupnog broja na nadomještanju bubrežne funkcije.

---

Transplantacije bubrega u rasponu od 2000. do 2005. bilježi HRNBF i osnova su za analiziranje preživljavanja bolesnika i bubrega.

---

Tokom 6 godina transplantirano je 489 bubrega, 409 kadaveričnih i 80 od živih davatelja. U 20 bolesnika presadak bubrega nije preuzeo ili je izgubio funkciju. Jedanaest je bolesnika umrlo s funkcionirajućim transplantatom.

---

Petogodišnje preživljavanje bolesnika transplantiranih od 2000. do 2004. je 96%.

---

Petogodišnje preživljavanje bubrega transplantiranih od 2000. do 2004 je 90% (10% bubrega je izgubljeno zbog odbacivanja ili smrti bolesnika).

---

Iz izvještaja ERA-EDTA Registra za 2004.prikazani su podaci o preživljavanju kadaveričnih bubrega u kohorti transplantiranih 1995.-1999.
Za usporedbu s europskim rezultatima, analizirano je 409 kadaveričnih transplantacija iz HRNBF. Preživljavanje transplantiranih bubrega ispitivano je zasebno u različitim dobnim grupama.
Za sve dobne grupe, preživljavanje kadaveričnih bubrega u Hrvatskoj je bolje nego u ERA-EDTA Registru. Preživljavanje transplantiranih bubrega u Hrvatskoj je povoljno i nakon što se uzme u obzir poboljšanje preživljavanja od 5% koje se može očekivati za europsku kohortu 2000-2004.

---

Mukotrpan, višegodišnji rad na registru velikog broja samozatajnih djelatnika nefrološke struke, iz godine u godinu donosi sve značajnije rezultate.
U 2005. godini zamjetno je usporavanje priljeva novih bolesnika.
Mjereno prevalencijom i incidencijom, nadomještanje bubrežne funkcije u Hrvatskoj je na široko dostupno. Dobra kvaliteta liječenja rezultira zavidno visokim preživljavanjem na svim oblicima nadomještanja bubrežne funkcije. Preživljavanje je bolje u bolesnika koji liječenje započnu peritonejskom dijalizom. Preživljavanje bolesnika i bubrega nakon transplantacije usporedivo je s europskim rezultatima i može biti dodatni je poticaj za brže širenje transplantacije.

---

U nemogućnosti da se zahvalim svima pojedinačno, uz rizik da nečiji rad nenamjerno izostavim, zahvaljujem svim centrima za dijalizu i transplantaciju na dosadašnjoj suradnji i budućem trudu.