Izvještaj za 2000. godinu

Dostupnost dijalize u Hrvatskoj

Na kraju godine 2000. godine dijalizom je u Hrvatskoj liječeno 2270 bolesnika, što iznosi 518 bolesnika na milijun stanovnika (prevalencija). U zemljama Europske Unije prevalencija nadomještanja bubrežne funkcije (dijaliza + transplantacija) je 500 bolesnika na milijun stanovnika (pmp) prema publikaciji Fresenius Medical Care: ESRD Patients in 2000, a prema Izvještaju ERA-EDTA Registra temeljenom na 6 nacionalnih registara kreće se između 600 i 1000 pmp. Prevalencija dijalize u Hrvatskoj odgovara visokom prosjeku za razvijene europske zemlje a ukupna prevalencija je veća za prevalenciju transplantiranih.

Uspoređujući početak i kraj 2000. godine uočava se porast broja dijaliziranih bolesnika u Hrvatskoj za 8% što odgovara svjetskom porastu nadomještanja bubrežne funkcije i liječenja dijalizom. Ukupno gledajući možemo biti zadavoljni s razvijenošću liječenja dijalizom u Hrvatskoj, osobito uzimajući u obzir naše ekonomske mogućnosti, koje su jedna od važnih odrednica ovog vida medicinske skrbi. Velike su razlike u dostupnosti dijalize po regijama, a kreću se od 334 do 756 pmp (Slika 1.). U regijama s prevalencijom dijalize manjom od 400 pmp trebalo bi raditi na povećanju dostupnost dijalize.

Prosječna dužina nadomještanja bubrežne funkcije hrvatskih bolesnika je 3 godine, 49 bolesnika se liječi 25 godina, a najduže liječenje je 30 godina.

Podaci o osobama koje su započele liječenje dijalizom tijekom 2000. godine dali su zanimljive podatke o osobinama bolesnika s trajnim zatajivanjem bubrega i bolestima koje su dovele do renalne insuficijencije. Značajni su bili i po tome što obuhvaćaju čitavu populaciju bolesnika kojima se nadomješta bubrežna funkcija, jer se u nas transplantacija kao prvi način liječenja primjenjuje izuzetno rijetko.

Tijekom 2000. godine 450 bolesnika započelo je liječenje dijalizom, što iznosi 103 bolesnika na milijun stanovnika. U usporedbi s Europom 1999. to je više nego u Finskoj, Norveškoj i Nizozemskoj, slično kao u Škotskoj, manje od Austrije, Francuske i Belgije. Iz navedenih se podataka vidi da je liječenje dijalizom u Hrvatskoj ravno razvijenim zapadno europskim državama. Već dugo nismo primorani birati jednog bolesnika koji će se liječiti dijalizom između 6 bolesnika kojima je dijaliza potrebna. Ovakvi dramatični primjeri iz ranijih desetljeća i danas se često navode u medijima koji se oslanjaju na nedovoljno informirane izvore.

Uzroci zatajenja bubrega

Kada započinju liječenje dijalizom bolesnici su stari prosječno 62 godine a 38% ih je starije od 65 godina. Srednja dob novih bolesnika u Europi kretala se 1999. godine između 57 i 63 godine a porasla je za 14 godina tijekom posljednja 2 desetljeća. S uključivanjem sve starijih osoba mijenjaju se i uzroci zatajivanja bubrega sa znatnim porastom bolesti starije dobi kao što su dijabetes, hipertenzija i ateroskleroza.

Najčešći uzrok zatajivanja bubrega je šećerna bolest (30%) i to pretežno dijabetes tipa 2, zatim pijelonefritis (16%), glomerulonefritis (15%), vaskularne bolesti bubrega (11%), policistoza (8%), intersticijski nefritis (8%), sistemske bolesti sa zahvaćanjem bubrega (5%), te endemska nefropatija (2%). (Slika 2.)

Smrtnost bolesnika liječenih dijalizom je 11% što je također dobar rezultat u europskim razmjerima.